Volontiranje kao izrabljivanje

Odavno je jasno da današnji eksploatatori i dalje mogu živjeti i vladati na stari, doduše, sada već  modificiran - neoliberalni kapitalistički način. Nasuprot tome, životna egzistencija nižih slojeva društva, uopšte se ne popravlja. Naprotiv! Ona se svakim danom neumoljivo pogoršava, upravo zbog zloćudnog karaktera prisvajanja profita, pri čemu se za takvo što vladajuće strukture ne libe od ratova, niti od ponižavajućih indoktrinacijskih dogmi kojima se služi tzv. rubni kapitalizam. Sve ide u korist održavanja kapitalizma, kako konačno i zasluženo ne bi bio (zajedno sa robovlasništvom, feudalizmom, staljinizmom, državnim kapitalizmom) gurnut na smetljište historije.

Pokušaćemo sve to pojasniti na konkretnom dnevno-političkom primjeru. Dakle, pitanje je: zašto povlaštena (vladajuća) klasa još uvijek iznalazi, i po svemu sudeći, još dugo će uspijevati u iznalaženju modaliteta koji će je držati u nesalomivoj poziciji?

Postoji vrlo ozbiljan problem u našem društvu kojeg je kritika bezobrazno prešutjela. Naime, radi se o nekoj vrsti stihijske ofanzive, koja se u posljedne vrijeme odvija daleko od očiju šire javnosti.

Našim mlađim generacijama taj problem predstavljen je kao dobra prilika, mogućnost za budući uspjeh u poslovnom svijetu, te se naposlijetku prokazuje i kao konačno spasenje! Klasni neprijatelj pod krinkom spasitelja zove se: „Zakon o volontiranju u FBIH“, koji bi obuhvatao od oko 45 do 50. 000 mladih volontera. (Podebljao N.H.)

U nekoliko gradova Federacije BiH, posljednjih se dana održavaju javne tribine koje pod licemjernim sloganima npr.: Zašto i kako biti društveno odgovoran građanin;... nastoje, de facto, ljude  pripremiti za torturu izrabljivanja. Taj kriminalni nacrt zakona o volontiranju u FBIH,  u  parlamentarnoj proceduri dođe kao zakon po kojem se konačno legalizira neplaćeni rad. Stoga, vladajuće kriminalne strukture, iz samo njima poznatih razloga, takav rad tretiraju jedino kao način za sticanje radnog iskustva, premda je jasno da se tu radi o sasvim nehumanim namjerama.¹

Federalna vlada ide toliko daleko da zagovara dugoročno volontiranje koje bi se trebalo odnositi samo na one mlade ljude koji bi bili uposleni u državnom sektoru. No, uopće nas ne bi trebalo čuditi to, da u uslovima prevelike nezaposlenosti, visokoobrazovani mladi ljudi pojure da osiguraju sebi dugotrajnu mogućnost volontiranja (robovanja) u državnom sektoru, kako bi, poslije dugog perioda besprijekorne poslušnosti državnoj birokratiji i aristokratiji, konačno dobili plaćeni posao u toj upravi. (Podebljao N.H.)

Država time prividno smanjuje nezaposlenost, što je uistinu tragikomično. Istina je jedino da država ovim putem dobija besplatnu radnu snagu. Možda je najbolji pokazatelj koliko je jedan takav copy/paste proces (preuzet od zemlja Evropske Unije) zapravo jedan ogavni neoliberalni potez, a za našu državu, apsurdnu kakva jeste - potpuni promašaj;  jer ova država time čak ne može kupiti socijalni mir, a niti na bilo koji način poboljšati socijalno-ekonomsku sliku društva.

Tako su u Konjicu, gradu u kojem živim, ovaj proces zajedno promovirali zakleti neprijatelji: stranke SBB i SDA, Mirza Ustamujić, predsjednik  komisije za pitanja mladih Parlementa Federacije, i lokalni SDA kadar. Zaista se treba zapitati da li je moguće da su dvije zaraćene partije odjednom, tobož' za dobrobit svih naših mladih generacija, odlučile da, barem prividno, zakopaju ratne sjekire i konačno učine nešto korisno za društvo?

Osobnog sam mišljenja da svi oni koji vjeruju u dobronamjernost ovakvog plana imaju mozak veličine zrna riže, a da oni koji provjeravaju istinitost svega toga, mozga uopće i nemaju. Nikada u ovoj državi parlamentarna mafija, dolazila ona iz pozicije ili opozicije, neće stajati na strani mladih, jer ona nikada ne stoji na strani rada, nego na strani kapitala!

Nadalje, kako državnoj birokratiji odgovara najezda jeftine radne snage, tek je privatni sektor taj koji sa nestrpljenjem očekuje gomile mladih volontera. Dakle, nisu samo partijske mafije uzele učešća u ovoj podvali decenije. Ovoj obmani u pomoć pritekla je i  peta kolona (tako je nekadašnji ministar vanjskih poslova SAD - Colin Powel, nazivao vlastima podložan NVO sektor), ovaj put pojačana međunarodnom podrškom; a kao partner u izradi nacrta učestvovao je i izvjesni Institut za razvoj mladih, KULT.

Slobodno možemo podvući crtu, pa reći da je o sudbini 45 do 50. 000 nezaposlenih mladih ljudi, koji traže bilo kakav plaćeni posao, odlučila neoliberalna eurokapitalistička mafija, sa unaprijed standardiziranom i jasno propisanom politikom skiciranja beznajamnnog ropstva.

Zapitajmo se jesmo li uistinu spali na to da o našoj budućnosti, pored značajnijih sila protiv kojih se, naravno, treba boriti, jedino odlučuju anonimni eksperti i parlamentarne mafije? Da li je zaista bitnije hoće li jedan fašista - Fatmir Alispahić, pored mase drugih doktoriranih fašista, doktorirati, od toga hoće li se buduće generacije mladih ljudi utrkivati oko toga ko će prije besplatno ponuditi svoje radne sposobnosti? Možda je ipak  bitnije to što visko obrazovanje ide tendencijom privatizacije, jer ista ona kapitalistička svita  koja nam nudi „dugoročno volontiranje”, upravo je ona koja nam svake godine iznova povećava cijenu školarine.

Nakon svega, ostaje da vidimo da li će naše generacije studenata i ove godine prespavati neki bosanskohercegovački Kvebek.

Piše: Nihad Hebibović